ZHM-SMŽ
RANE
Ako postoji jače krvarenje, zaustavite ga jednom od navedenih metoda. zaustavljanje krvarenja.
Pokrijte ranu gazom i zavojem.
Strana tijela zabodena duboko u tkivo nemojte sami vaditi, već ih učvrstite u zatečenom položaju.
Kod velikih rana na ruci ili nozi potrebna je imobilizacija.
NE ispirite ranu nikakvim tekućinama. Samo manje, površinske rane koje ne krvare jako smiju se isprati vodom.
NE stavljajte prašak, mast ili kremu na ranu.
OPEKLINE
GAŠENJE VATRE NA ČOVJEKU
Osobe sa zapaljenom odjećom često u panici trče čime se vatra još više rasplamsava. Potrebno je leći na zemlju i valjati se.
Vatru na čovjeku možemo gasiti dekom, kaputom, vodom i protupožarnim aparatima na halone ili prah (NaHCO3), pazeći da ne prskamo u oči.
Ne smije se koristiti protupožarni aparat na ugljični dioksid (CO2).
POSTUPAK:
Skinuti odjeću natopljenu vrućom tekućinom ili kemikalijom. Komadi tkanine koji su zalijepljeni za kožu ne smiju se nasilno odvajati već ih treba obrezati škarama.
Brzo hlađenje opečene površine vodom najvažnija je mjera prve pomoći koja bitno poboljšava konačni ishod ozljede. Opečeni dio tijela treba što prije uroniti u vodu ili staviti pod mlaz vode. Voda mora biti hladna (optimalno 15 C), ali ne ledena. Hlađenje treba trajati najmanje deset minuta. Malu djecu ne ostavljajte predugo u hladnoj vodi jer može doći do pothlađivanja tijela.
S opečene ruke odmah skinuti prstenje, narukvice i sat, prije nego koža natekne. Ako se zbog otekline prsten više ne može skinuti, treba ga prerezati.
Opekline se pokrivaju gazom i zavojem vrlo labavo, bez zatezanja.
Ako je opečena velika površina ruke ili noge, imobilizirajte ozlijeđeni ud.
Ako je prijevoz do bolnice dugotrajan, dajte ozljeđeniku da pije tekućinu (alkohol je zabranjen).
NE stavljajte na opekline nikakve masti, ulje niti prašak.
NE bušite mjehure na opeklinama.
KRVARENJE
POSTUPCI ZA ZAUSTAVLJANJE VANJSKOG KRVARENJA:
Pritisak na ranu
Kompresivni zavoj
Pritisak na veliku arteriju
Podvezivanje uda
PRITISAK NA RANU
Komadom gaze ili tkanine čvrsto pritisnite mjesto krvarenja. Ako je rana na ruci ili nozi, podignite ozlijeđeni ud i zadržite ga u povišenom položaju. Ako je u ranu zabodeno strano tijelo (nož, drvo, strijela), ne smijete ga vaditi. Krvarenje ćete zaustaviti pritiskom na rubove rane oko stranog tijela.
KOMPRESIVNI ZAVOJ
Pritisak na ranu može se ostvariti i kompresivnim zavojem:
na ranu stavite sterilnu gazu,
na gazu stavite zamotuljak zavoja ili tkanine, točno iznad mjesta krvarenja. Može poslužiti i komadić drveta ili kamen,
kružnim zavojem čvrsto stegnite zamotuljak. Čvor napravite iznad zamotuljka,
Ozlijeđenu ruku ili nogu treba držati u povišenom položaju.
PODVEZIVANJE UDA
Ovo je radikalan zahvat koji dovodi do prekida cirkulacije ispod mjesta podvezivanja što može dovesti do odumiranja tkiva i gubitka uda. Zato se podvezivanje smije primijeniti samo u slučajevima u slučajevima amputacijske ozljede (otrgnuća ili odsjecanja dijela ruke ili noge), jakog nagnječenja i drobljenja uda, a kada krvarenje nije moguće zaustaviti niti jednim drugim postupkom.
Za podvezivanje se koriste namjenski proizvedene široke gumene vrpce ili platnene vrpce s kopčom (Esmarch), ali može poslužiti i trokutasta marama složena na širinu od 5 cm, kravata ili debelo uže. Ne koristite tanke materijale jer se mogu usjeći u tkivo. Podvezica se stavlja na nadlakticu ili natkoljenicu. Zateže se pomoću štapića dok krvarenje ne prestane. Zabilježite vrijeme stavljanja podvezice.
SMRZOTINE
TIPIČNE OKOLNOSTI NASTANKA SMRZOTINA:
Dulji boravak u prirodi u zimskim uvjetima – planinari, alpinisti, vojnici. Tijesna obuća smanjuje cirkulaciju u stopalu i time pogoduje nastanku smrzotina, pogotovo ako se dulje vrijeme ne skida.
KAKO PREPOZNATI SMRZOTINU?
U početku postoji osjećaj hladnoće u zahvaćenoj okrajini koji prelazi u bol. Nagli prestanak osjećaja hladnoće i boli znak je početka smrzavanja. Koža zahvaćenih okrajina je modra, blijeda ili crvena. Kasnije nastaje oteklina, a ponekad i mjehuri.
POSTUPAK
Osobu treba uvesti u toplu prostoriju i skinuti joj odjeću, obuću i prstenje. Komadi tkanine koji su zaljepljeni za kožu ne smiju se nasilno skidati već ih treba obrezati škarama.
Smrzotine pokrijte gazom, ali ne omatajte zavojem.
Ruku ili nogu sa smrzotinom treba imobilizirati i staviti u povišen položaj.
NE trljajte promrzle djelove tijela.
NE bušite mjehure.
NE stavljajte prašak, mast i sl. na smrzotinu.
NE navlačite rukavice ili čarape na smrznute okrajine.
NE zagrijavajte promrzle okrajine termoforom i sličnim izvorima topline.
NE dozvolite osobi za smrznutim stopalom da hoda.
PRIJELOMI
ZNAKOVI PRIJELOMA RUKE ILI NOGE:
Bol,
Nemogućnost pokretanja ozlijeđenog uda,
Oteklina na mjestu prijeloma. Nije uvijek prisutna.
Deformitet uda. Nije uvijek prisutan. Ako postoji siguran je znak prijeloma.
I sama sumnja na mogućnost prijeloma zahtijeva postupak kao da prijelom postoji.
POSTUPAK:
Ako je slomljeni ud deformiran, pokušajte ga izravnati uzdužnim istezanjem. Povlačite lagano dva susjedna zgloba u suprotnim smjerovima. Ovaj postupak ne smije biti nasilan i treba ga prekinuti ako naiđete na otpor ili jaču bol. Nepravilna manipulacija slomljenim udom može dovesti do oštećenja krvnih žila, živaca i ostalih tkiva ili pretvoriti zatvoreni prijelom u otvoreni.
Slomljena kost se mora imobilizirati prije prenošenja ili prijevoza ozljeđenika. Ako je hitna medicinska pomoć dostupna, najbolje je imobilizaciju i transport prepustiti stručnim osobama. Ozljeđenik mora mirovati do dolaska pomoći.
Kod otvorenih prijeloma pokrijte ranu sterilnom gazom. Na gazu stavite jastučić od pamuka (vate) ili vune i sve zajedno učvrstite zavojem. Ako slomljena kost viri iz rane, ne smije se istezanjem uda vraćati u prirodni položaj, nego se nakon previjanja rane imobilizira u zatečenom položaju.
IŠČAŠENJA I UGANUĆA
IŠČAŠENJA
Prije prijevoza do bolnice imobilizirajte zglob u položaju u kojem ste ga i zatekli.
Ne pokušavajte sami namjestiti iščašeni zglob.
UGANUĆE GLEŽNJA
Često se događa pri hodanju i trčanju po neravnom terenu. Javlja se oštra bol, a potom i oteklina zgloba. Tegobe se mogu ublažiti hladnim oblogom ili ledom. Noga treba mirovati u povišenom položaju. U težim slučajevima potreban je liječnički pregled.
DISTORZIJA VRATNE KRALJEŽNICE (WHIPLASH)
Događa se u prometnim nezgodama zbog naglog pomicanja glave pri sudaru (trzajna ozljeda vratne kralježnice). Očituje se kao bol u stražnjem dijelu vrata koja se javlja odmah nakon nezgode ili nešto kasnije. Bol se može širiti u potiljak, leđa i ruke, a pojačava se s pokretima glave pa osoba drži vrat ukočenim. Potrebna je liječnička pomoć. Treba imati na umu da u sudaru mogu nastati i znatno teže ozljede vratne kralježnice s prijelomima vratnih kralježaka i mogućnošću oštećenja kralježničke moždine. Ovakve ozljede traže znatno složeniji pristup u pružanju prve pomoći (vidi ozljede kralježnice).
IMOBILIZACIJA
Imobilizacija je postupak kojim se ozlijeđeni dio tijela stavlja u stanje mirovanja. U okviru prve pomoći provodi se privremena (transportna) imobilizacija. Njena svrha je spriječiti pogoršanje ozljede i smanjiti bol tijekom prijevoza do bolnice. Indikacije za imobilizaciju su: prijelom kosti ili sumnja na prijelom, opsežna rana ili opeklina, smrzotina, zmijski ugriz i prignječenje uda.
Sredstva za imobilizaciju:
Medicinske ekipe imaju tvornički proizvedene udlage, okovratnike i zračne jastuke za imobilizaciju udova i kralježnice. U nedostatku tvorničkih sredstava mogu poslužiti daščice, trokutasta marama i drugi predmeti koji se mogu naći na licu mjesta (priručna sredstva) ovisno o snalažljivosti osobe koja pruža prvu pomoć.
Principi imobilizacije udova:
U stanje mirovanja stavlja se ozlijeđeni dio ruke ili noge i dva susjedna zgloba. Noga se imobilizira u ispruženom položaju (ozljeđenik mora ležati), a ruka presavijena u laktu i priljubljena uz tijelo. Izuzetak su ozljede zglobova – iščašenja i zglobni prijelomi, kada svaki pokušaj kretnje u zglobu nailazi na otpor i jaku bol. Ud se tada imobilizira u položaju u kojem je i zatečen.
OZLJEDE KRALJEŽNICE
NAJČEŠĆI UZROCI OZLJEDA KRALJEŽNICE
Prometna nezgoda. U prometnim nezgodama stradavaju svi dijelovi kralježnice, ali su najčešće ozljede vratne kralježnice nastale zbog naglog pregibanja glave prema naprijed pri frontalnom sudaru, ili prema natrag pri udarcu u stražnji dio vozila.
Skok vodu
Ovo je čest uzrok prijeloma vratnih kralježaka i posljedične oduzetosti čitavog tijela
Pad s visine
Tučnjava
Strijelna ozljeda trupa i ubod nožem u leđa
KADA POSUMNJATI NA OZLJEDU KRALJEŽNICE
Kad se ozljeđenik žali na bol u leđima ili vratu
Kad je ozljeda popraćena gubitkom svijesti
Pri svakoj težoj ozljedi glave
Kod višestrukih ozljeda
ZNAKOVI OZLJEDA KRALJEŽNIČNE MOŽDINE
Slabost ili oduzetost udova (pitajte ozljeđenika može li micati rukama i nogama ili prstima na rukama i nogama).
Slabljenje ili gubitak osjeta (pitajte ozljeđenika osjeti li vaš dodir na svojim nogama, trupu i rukama).
Osjećaj trnaca ili vrućine u udovima. Ponekad ozljeđenik ima osjećaj da je “presječen na pola”.
POSTUPAK
I sama sumnja na ozljedu kralježnice zahtijeva postupak kao da ta ozljeda postoji.
Dok čekate dolazak hitne pomoći ostavite ozljeđenika na mjestu i u položaju u kojem ste ga i zatekli.
Pri sumnji na ozljedu vratne kralježnice pažljivo mu poduprite glavu dlanovima da spriječite njeno pomicanje.
Recite mu da se ne miče i ne ostavljajte ga samog.
OKOLNOSTI U KOJIMA MORATE POMAKNUTI OZLJEĐENOG
Ako je bez svijesti provjerite disanje i krvotok i po potrebi poduzmite mjere oživljavanja. Onesviještenog koji diše okrenite u bočni položaj.
Ako mu prijeti opasnost na mjestu gdje leži (npr. prometna cesta, požar) premjestite ga na sigurnije mjesto. Za podizanje i nošenje ozlijeđenog potrebno je više ljudi koji moraju uskladiti svoje pokrete. Ozljeđenik se pomiče kao cjelovita jedinica, bez savijanja trupa.
Pri sumnji na ozljedu vratne kralježnice jedna osoba mora pridržavati glavu da spriječi savijanje i rotaciju vrata. To će učiniti tako da dlanove stavi pod ozljeđenikove lopatice dok glava leži na podlakticama.
Ako je hitna medicinska pomoć nedostupna preostaje vam da sami imobilizirate i prevezete ozlijeđenog. Potrebna vam je jedna široka daska ili ploča (mogu poslužiti i vrata) i odgovarajuće vozilo. Pri sumnji na ozljedu vratne kralježnice glava mora biti poduprta s obje strane da se spriječi njeno pomicanje tijekom vožnje.
STRANA TIJELA
Predmete zabodene u tijelo (nož, drvo, strijelu) ne smijete sami vaditi. Stabilizirajte ih u zatečenom položaju da se ne bi pomicali ili ispali tijekom prijevoza.
To ćete učiniti tako da dio stranog tijela koji viri iz rane poduprete sa svih strana zamotuljcima gaze, zavoja ili vate i učvrstite ih zavojem ili samoljepivom trakom.
Moguće krvarenje ćete zaustaviti pritiskom na rubove rane oko stranog tijela.
AMPUTACIJSKE OZLJEDE
Ozljede kod kojih dolazi do odvajanja dijela tijela nazivaju se amputacijskim ozljedama.
Odrezani ili otrgnuti dio tijela moguće je ponekad ponovo spojiti (replantacija). Uspjeh replantacije uvelike ovisi o postupcima prve pomoći.
POSTUPAK:
Zaustavite krvarenje na batrljku. Metoda podvezivanja uda ne bi se smjela koristiti ako očekujemo replantaciju. Ipak, mora se primijeniti ako ni jedan drugi postupak zaustavljanja krvarenja nije uspješan. Neke amputacijske rane ne krvare odmah nego naknadno. Zato ozljeđenik mora biti pod stalnim nadzorom.
Zaštitite ranu gazom i zavojem, imobilizirajte batrljak i postavite ga u povišen položaj.
Poduzmite mjere za ublažavanje šoka.
Ako odvojeni dio tijela nije uništen, treba ga što prije staviti u čistu plastičnu vrećicu, a zatim tu plastičnu vrećicu u drugu koja je ispunjena vodom i kockicama leda (tkivo ne smije biti u izravnom kontaktu s ledom). Ne smije se čistiti i ispirati, niti stavljati u zamrzivač jer bi preniska temperatura uništila tkivo. Najbolja je temperatura od 0°C (temperatura leda koji se otapa) do +4°C. Ranu na odvojenom ekstremitetu zaštitite gazom i zavojem. Zapišite vrijeme nastanka ozljede.
PRIMJER
Postupak sa odrezanim prstom:
Zamotajte prst u sterilnu gazu.
Zamotani prst stavite u plastičnu vrećicu i zavežite otvor.
Uronite vrećicu u posudu ili vreću napunjenu vodom i kockicama leda.
OZLJEDE ZUBA
Ako je stalni zub izbijen djelovanjem sile:
Uzmite zub držeći ga za krunu, ne za korijen.
Odmah ga isperite mlijekom, bez trljanja.
Pažljivo vratite zub u njegovo ležište (ako ozljeđenik surađuje).
Ozljeđenik treba zagristi gazu da bi zadržao zub u ležištu.
Ako ne možete vratiti zub u njegovo ležište, stavite ga u mlijeko.
Ako nemate mlijeka, zub se može pričuvati u ozljeđenikovim ustima, između zubiju i obraza (samo ako je osoba dovoljno stara da ne proguta zub).
Da bi zaustavio krvarenje iz desni, ozljeđenik treba zagristi komad gaze ili čistu maramicu.
Odmah treba otići k stomatologu (unutar 20 minuta od ozljede).
Ozljeđeniku koji je bez svijesti ne stavljajte zub niti gazu u usta.
UNUTARNJE KRVARENJE
UNUTARNJA KRVARENJA S IZLASKOM KRVI NA TJELESNE OTVORE
Krvarenje u plućima
Bolesnik iskašljava svjetlu, pjenušavu krv
Krvarenje u jednjaku, želucu ili dvanaesniku
Bolesnik povraća tamno crvenu ili crnu krv koja sliči na talog od kave. Stolica je crna.
Krvarenje u crijevima
Crna stolica.
Krvarenje u završnim dijelovima crijeva
Crvena, krvava stolica.
Krvarenje u bubregu ili mokraćnom mjehuru
Crvena mokraća.
UNUTARNJA KRVARENJA BEZ IZLASKA KRVI NA TJELESNE OTVORE
Krvarenje u trbušnu šupljinu
Krvarenje u prsnu šupljinu
Popraćeno je otežanim disanjem.
Krvarenje u mišićje
Pri prijelomu velikih kostiju, osobito natkoljenične ili nadlaktične kosti, koštani ulomci mogu ozlijediti krvnu žilu i izazvati obilno unutarnje krvarenje. Ozljeda žile može nastati u trenutku prijeloma, ali i naknadno, nepravilnom manipulacijom i izostavljanjem imobilizacije ozlijeđenog uda. Osobito je opasan prijelom bedrene kosti pri kojem ozljeđenik može izgubiti i do 1,5 litara krvi ako se ozlijedi bedrena arterija.
Pri svakom jačem udarcu u trup (npr. u prometnoj nezgodi) moramo posumnjati na mogućnost unutarnjih ozljeda s krvarenjem u trbušnu ili prsnu šupljinu, čak i kada se ozljeđenik osjeća relativno dobro i nema vidljivih ozljeda. Unutarnje krvarenje može biti vrlo polagano, s prvim znakovima tek nakon više sati.
ZNAKOVI ISKRVARENJA
Gubitak veće količine krvi dovodi do opće slabosti, vrtoglavice, šuma u ušima i iskrenja pred očima. U težim slučajevima razvijaju se svi znakovi šoka. Osobu treba staviti u ležeći položaj, po mogućnosti s uzdignutim nogama i rukama (položaj autotransfuzije) i pokriti.
POSTUPAK
Unutarnje krvarenje ne može se zaustaviti mjerama prve pomoći. Zato je nužan hitan prijevoz u bolnicu. Koštane prijelome imobilizirajte prije transporta. Osoba ne smije jesti niti piti. Samo u slučaju produljenog transporta i ako nema ozljede trbuha niti krvarenja iz probavnog sustava, možete joj povremeno davati manje količine vode ili čaja.
ŠOK
U svakodnevnom govoru često koristimo riječ “šok” sa značenjima koja se razlikuju od njegove medicinske definicije. Šok u medicinskom smislu znači po život opasno stanje poremećene cirkulacije krvi koje može imati različite uzroke i mehanizme nastanka.
Najčešći uzroci šoka:
Veliki gubitak krvi zbog vanjskog ili unutarnjeg krvarenja.
Teške ozljede – prijelomi, opsežne opekline, prignječenja udova, strijelne ozljede, ozljede trbuha, prsnog koša i dr.
Anafilaktička reakcija – vrsta alergijske reakcije koja se može javiti kod uboda insekata ili primjene nekih lijekova.
Srčani infarkt.
Sepsa – teška infekcija s pojavom bakterija u krvi.
Veliki gubitak tjelesnih tekućina povraćanjem, proljevom i znojenjem.
Bol i strah potpomažu razvoj šoka.
Znakovi šoka:
Koža je blijeda i hladna, orošena ljepljivim znojem.
Usne i prsti mogu biti modri.
Puls je ubrzan i teško opipljiv.
Disanje je ubrzano i površno.
Osjećaj hladnoće.
Žeđ, mučnina i ponekad povraćanje.
Nemir i uzbuđenost koji s pogoršanjem šoka prelaze u apatiju i nezainteresiranost. Bolesnik više ne zapomaže, a pogled mu je odsutan.
POSTUPAK:
Zaustavite krvarenje, previjte rane, imobilizirajte prijelome.
Ozljeđenik ili bolesnik u šoku treba ležati s lagano uzdignutim nogama. Pokrijte ga.
Ne ostavljajte ga samog, nastojite ga ohrabriti i pružiti mu osjećaj sigurnosti.
NE dajte mu hranu niti piće. Samo ako je prijevoz do bolnice dugotrajan i ako ste sigurni da nema ozljede trbuha niti krvarenja iz probavnih organa, možete mu povremeno davati manje količine vode ili čaja.
NE koristite izvore topline poput termofora ili toplog crijepa za zagrijavanje osobe u šoku.
UDAR STRUJE
Električna struja može uzrokovati duboke i oštro ograničene opekline. Prolasci struje kroz srce i kroz mozak mogu izazvati trenutnu smrt zbog zastoja srčanog rada i oštećenja centra za disanje u mozgu. Snažni mišićni grčevi prouzrokovani strujom mogu dovesti do pucanja mišića i koštanih prijeloma. Ukrućenost mišića može potrajati i nekoliko minuta nakon prestanka dodira sa strujom, što u slučaju zahvaćenosti mišića za disanje dovodi do prestanka disanja. Osoba koja je rukama primila žicu pod naponom neće je moći ispustiti zbog grča mišića ruku.
POSTUPAK
Ako je unesrećeni još uvijek u strujnom krugu, treba ga što prije osloboditi. Spasilac mora paziti i na vlastitu sigurnost. Ovisno o situaciji strujni krug se prekida izvlačenjem utikača iz utičnice, vađenjem osigurača ili odvajanjem električnog vodiča od tijela pomoću predmeta od izolirajućeg materijala (plastika, guma, suho drvo, debeli sloj suhe tkanine ili papira). Dobro je koristiti gumene rukavice i čizme. Eventualni požar na mjestu nezgode ne smije se gasiti vodom.
Ako je unesrećeni bez svijesti, provjerite disanje i krvotok i po potrebi započnite mjere oživljavanja. Onesviještenog koji diše okrenite u bočni položaj.
S opeklinama i prijelomima postupite kao što je opisano u odgovarajućim poglavljima.
BESVJESNO STANJE
Kako provjeriti je li osoba bez svijesti?
Ako naiđete na čovjeka koji nepomično leži ili se u vašem prisustvu iznenada sruši na tlo, lagano ga protresite za ramena i uputite mu nekoliko pitanja, npr: “Što se dogodilo? Čujete li me? Kako se zovete?”. Kod plićih gubitaka svijesti onesviješteni može pomicati pojedine dijelove tijela ili povraćati. Ako nema nikakve reakcije, osoba je u stanju najdubljeg gubitka svijesti (koma).
POSTUPAK
Pozovite liječničku pomoć, ili ako je moguće, pošaljite nekoga da to učini da ne gubite vrijeme.
Provjerite disanje i krvotok i po potrebi započnite postupak oživljavanja.
Ako onesviješteni diše, okrenite ga u bočni položaj. Povremeno provjeravajte disanje.
Pokrijte onesviještenog da spriječite pothlađivanje.
Onesviješteni se smije transportirati samo u ležećem (bočnom) položaju.
NE pokušavajte onesviještenome davati hranu ili piće.
NE ostavljajte onesviještenog bez nadzora.
BOČNI POLOŽAJ
U stanju duboke nesvijesti, za razliku od sna, svi tjelesni mišići omlohave. Ako onesviješteni leži na leđima, dolazi do spuštanja donje čeljusti i jezika koji može zatvoriti dišni put. Moguće je i gušenje vlastitim povraćenim sadržajem. Stoga onesviješteni mora ležati na boku, poduprt jednom rukom i nogom, s glavom zabačenom prema natrag. Time se osigurava prohodnost dišnog puta jer se jezik odmiče od stražnje stjenke ždrijela i omogućava se istjecanje sline, krvi i povraćenog sadržaja iz usta.
Korak 1.
Ruke onesviještenog stavite u položaj pored glave onesviještenog.
Korak 2.
Koljeno na suprotnoj strani podignite tako da stopalo bude ispruženo na podlozi.
Korak 3.
Okrenite onesviještenog povlačeći ga za rame i za bok ili natkoljenicu.
Korak 4.
Gornju nogu povucite prema naprijed i gornju ruku stavite ispod obraza da podržava glavu u zabačenom položaju.
OKRETANJE NA BOK PRI OZLJEDI KRALJEŽNICE
Ako je gubitak svijesti prouzrokovan ozljedom (npr. prometnom nezgodom ili padom s visine), moramo posumnjati i na mogućnost ozljede kralježnice. Za okretanje su tada potrebne dvije osobe. Dok jedna polagano okreće trup bolesnika, druga za to vrijeme pridržava glavu u neutralnom položaju, tj. u istoj osovini s trupom, izbjegavajući savijanje i rotaciju vrata. Ukoliko ste sami na mjestu nezgode, ozlijeđenog morate okrenuti sami, jer je opasnost od gušenja veća od rizika ozljede kralježnične moždine.
REANIMACIJA
Prestanak disanja i srčanog rada ne mora značiti definitivnu smrt.
Takve osobe možemo u nekim slučajevima povratiti u život postupkom oživljavanja.
Oživljavanje ili reanimacija podrazumijeva masažu srca i umjetno disanje, te upotrebu automatskog vanjskog defibrilatora (AVD) po uputama koje daje uređaj, a za opremljene medicinske ekipe još i primjenu lijekova i električne struje.
Prestankom disanja i/ili srčanog rada organizam ostaje bez kisika, što dovodi do odumiranja stanica. Moždane stanice odumiru prve, već za nekoliko minuta. Samo unutar tog kratkog vremena ima smisla pokušati oživljavanje.
Klinička smrt:
Stanje neposredno nakon prestanka disanja i srčanog rada, a prije odumiranja stanica, kada je još moguće postupkom reanimacije oživjeti osobu.
Cerebralna (moždana) smrt:
Odumiranje moždanih stanica. Nastaje nekoliko minuta po prestanku disanja ili rada srca. Ovo je nepovratan proces.
Ako je klinički mrtva osoba u stanju pothlađenosti ili hipotermije (npr. utopljenik izvađen iz hladne vode), kemijske reakcije u tijelu se znatno usporavaju pa je i odumiranje stanica odgođeno. Time dobivamo više vremena za započinjanje uspješnog reanimacijskog postupka.
KAKO PREPOZNATI I TRETIRATI ZASTOJ DISANJA I SRCA?
Provjeriti stanje svijesti
Ako naiđete na osobu koja nepomično leži ili se u vašem prisustvu iznenada sruši na tlo najprije provjerite je li pri svijesti. Primite ju za ramena i lagano protresite. Uputite joj nekoliko pitanja. Ako nema odgovora, zaključujemo da je osoba bez svijesti. Svi daljnji postupci moraju se provoditi brzo i bez odlaganja. Pozovite pomoć i prijeđite na točku 2 (ABC – postupak…).
ABC – postupak s onesviještenom osobom:
“ABC” je kratica stvorena radi lakšeg pamćenja redoslijeda mjera koje provodimo kod onesviještene osobe:
A-airway (dišni put) – otvaranje dišnog puta.
B-breathing (disanje)- provjera disanja.
C-circulation (krvotok)- masaža srca i umjetno disanje.
A – AIRWAY – DIŠNI PUT
Okrenite onesviještenog na leđa i zabacite mu glavu podižući bradu prstima jedne ruke dok drugom rukom pritišćete čelo. Usta moraju biti otvorena. Ovim postupkom korijen jezika se odmiče od stražnje stijenke ždrijela čime se osigurava prohodnost dišnog puta. Ponekad ćete morati odstraniti iz usta zubnu protezu ili povraćeni sadržaj. To ćete najlakše učiniti prstom umotanim u maramicu ili gazu.
B – BREATHING – DISANJE
Da biste provjerili postoji li normalno disanje približite svoj obraz ustima i nosu onesviještenog držeći mu glavu u zabačenom položaju kao što je opisano.
Pokušajte osjetiti na svom licu strujanje zraka (dah). Istovremeno osluškujte zvukove disanja i promatrajte dišne pokrete na prsima i trbuhu onesviještenog.
Provjera disanja smije trajati do deset sekundi. Povremeni kratkotrajni udasi ne smatraju se normalnim disanjem i tada treba postupiti kao da disanja nema.
Ako onesviješteni normalno diše, okrenite ga u bočni položaj i pozovite Hitnu medicinsku pomoć. Povremeno kontrolirajte disanje.
Ako onesviješteni ne diše, zamolite nekog da pozove hitnu medicinsku pomoć i započnite postupak oživljavanja (točka C). Ako ste sami, pozovite hitnu medicinsku pomoć prije nego započnete oživljavanje. Ako ste sami, a unesrećena osoba je dijete, najprije započnite oživljavanje pa nakon jedne minute napravite što kraću pauzu da bi pozvali hitnu medicinsku pomoć.
C – CIRCULATION – KRVOTOK
Masaža srca
Oživljavanje započinjemo masažom srca.
Bolesnik mora ležati na tvrdoj podlozi. Ako leži na krevetu spustite ga na pod. Odjeću nije potrebno skidati. Stavite korijen dlana na sredinu prsnog koša. Drugi dlan položite preko prvog. Prsti mogu biti isprepleteni ili ispruženi, ali ne smiju dodirivati stjenku prsnog koša.
Laktovi spasioca moraju biti ispruženi, a ramena iznad mjesta pritiska. Pritisak treba biti brz i kratkotrajan, jačine prilagođene dobi i konstituciji bolesnika.
Kod odrasle osobe prsna kost se mora udubiti za 5-6 cm. Slijedi popuštanje pritiska kako bi se prsni koš svojom elastičnošću vratio u prvobitni oblik. Pri tome ne smijemo odvajati dlanove od stjenke prsnog koša. Tijekom čitavog ciklusa pritiskanja i popuštanja laktovi spasioca trebaju biti ispruženi, a dlanovi u kontaktu s prsnim košem. Masaža se izvodi brzinom od oko 100 pritisaka u minuti (pet pritisaka u tri sekunde). Nakon trideset pritisaka prijeđite na umjetno disanje i primijenite dva upuha, svaki u trajanju od jedne sekunde.
TOPLINSKI UDAR
Tipične okolnosti nastanka toplinskog udara:
Rad u kotlovnici i praonici veša.
Sportaši i vojnici izloženi tjelesnim naporima na vrućini.
Pretile osobe, alkoholičari i stariji ljudi su skloniji toplinskom udaru.
Znakovi toplinskog udara
Osjećaj vrućine, glavobolja, vrtoglavica, smušenost, nemir.
Koža je suha i crvena. Kod mlađe osobe može biti i znojna.
Gubitak svijesti.
Tjelesna temperatura izmjerena u crijevu iznosi 42°C ili više.
POSTUPAK
Bolesnika prenesite u hladnu prostoriju ili hladovinu. Skinite mu odjeću. Ako nije pri svijesti, okrenite ga u bočni položaj.
Polijevajte ga hladnom (ali ne ledenom) vodom uz istovremeno stvaranje umjetnog vjetra ventilatorom, lepezom ili novinama. Ne stavljajte mu led na kožu. Hlađenje treba trajati dok se tjelesna temperatura ne spusti ispod 38°C.
POTHLAĐENOST
Znakovi pothlađivanja
U početku osoba ima osjećaj hladnoće i drhti (ovaj stadij može i izostati). Kasnije osjećaj hladnoće prestaje, javljaju se umor, tromost i velika želja za snom. Sve tjelesne i psihičke funkcije se usporavaju. Ponekad se javljaju priviđenja. S daljnjim snižavanjem tjelesne temperature osoba gubi svijest. Disanje i rad srca se jako usporavaju. Ako se ne pruži pomoć, smrt nastupa zbog prestanka disanja i srčanog rada.
POSTUPAK
Ako je pothlađeni bolesnik pri svijesti
Unesite ga u toplu prostoriju. Vlažnu i mokru odjeću zamijenite suhom.
Dajte mu topla, zaslađena, bezalkoholna pića.
Možete upotrijebiti termofor i slične izvore topline za zagrijavanje bolesnika, ali ne prislanjajte ih direktno na tijelo, nego preko slojeva deke.
Ako nemate na raspolaganju toplu prostoriju, pokušajte bolesnika izolirati sa svih strana dekom, odjećom, novinskim papirom ili drugim materijalom. Pozovite pomoć.
Ako pothlađeni bolesnik nije pri svijesti:
Provjerite disanje i krvotok i po potrebi započnite mjere oživljavanja. U stanju pothlađenosti disanje i srčani rad mogu biti toliko oslabljeni i usporeni da ih je moguće previdjeti. No, postojanje i minimalnog disanja od samo 2-3 udisaja u minuti isključuje potrebu oživljavanja. Pri oživljavanju pothlađene osobe treba biti uporniji nego inače jer vrijedi pravilo da “pothlađeni bolesnik nije mrtav dok nije topao i mrtav”.
Zagrijavanje pothlađenog bolesnika bez svijesti treba provoditi postupno i to tako da se najprije grije trup bolesnika, tj. predio srca.
Ravnomjerno zagrijavanje čitavog tijela moglo bi biti kobno jer širenje krvnih žila pri zagrijavanju dovodi do pada krvnog tlaka i istovremenog priljeva hladne krvi s periferije organizma u srce što može izazvati srčani zastoj.
Dobra metoda postupnog zagrijavanja bolesnika u okolnostima kada medicinska pomoć nije dostupna je Hiblerov toplinski omotač:
Bolesnika položite na raširene deke. Ispod trupa treba biti postavljena aluminijska ili plastična folija, složeni ručnik ili plahtu namočite u vruću vodu (60° – 70°C), položite na prsni koš i trbuh bolesnika i zamotajte spomenutom folijom. Ruke moraju ostati izvan folije.
Čitavo tijelo zamotajte dekama tako da samo lice ostane otkriveno. Namočeni ručnik ili plahtu mijenjajte svakih sat vremena.
OTROVANJA
Ako dođete u dodir s nekom tvari za koju ne znate je li otrovna ili ne, i kako postupiti, informacije možete dobiti u Centru za kontrolu otrovanja u Zagrebu na tel. (01) 2348 342
Znakovi otrovanja:
Znakovi mogu biti vrlo različiti, ovisno o vrsti otrova, njegovoj količini i brzini ulaska u tijelo, putovima ulaska i individualnim osobinama organizma. Ako se otrov proguta, najčešće se javljaju mučnina i bol u trbuhu, proljev i povraćanje. Pri udisanju otrovnih plinova ili para može doći do kašlja i osjećaja gušenja. Korozivne tvari (kiseline i lužine) izazivaju kemijske opekline. Ako se takav otrov popije, opekline se vide na usnama i sluznici usta. Neki otrovi izazivaju psihičke poremećaje, vrtoglavicu, glavobolju, grčeve pojedinih mišića ili cijelog tijela, nepravilan rad srca. Koža može postati plava, žuta ili crvena. Teži slučajevi trovanja dovode do gubitka svijesti, a potom i do prestanka disanja.
Postupak s osobom koja je progutala otrov
Ako je osoba bez svijesti provjerite disanje i krvotok i po potrebi započnite mjere oživljavanja pazeći da i sami ne dođete u dodir s otrovom (koristite gazu pri umjetnom disanju)
Onesviještenu osobu koja diše okrenite u bočni položaj.
Ako je osoba pri svijesti, pokušajte izazvati povraćanje podraživanjem ždrijela prstom. Naizmjeničnim pijenjem tople vode i povraćanjem može se isprati želudac.
NE smije se izazivati povraćanje kod osobe koja nije pri punoj svijesti ili koja se opire.
NE smije se izazivati povraćanje pri otrovanju kiselinama, lužinama, benzinom, petrolejem, otapalima za boje i sredstvima koja stvaraju pjenu.
Otrovana osoba treba popiti 2 – 3 žlice medicinskog ugljena (aktivni ugljen, carbo medicinalis) razrijeđene u čaši vode. Med. ugljen veže na sebe puno vrsta otrova i tako spriječava njihovu resorpciju u crijevima. Trebao bi biti sastavni dio kućne ljekarne. Ne smije se davati kod trovanja kiselinama i lužinama.
UGLJIČNI MONOKSID
Pri duljem udisanju malih količina ugljičnog monoksida (kronično trovanje) javljaju se glavobolja, vrtoglavica, umor, pospanost i fizička slabost.
POSTUPAK:
Dok ulazite u zatrovanu prostoriju, zadržite dah da ne biste i sami stradali. Otvorite prozor i iznesite otrovanog što prije van.
Ako je otrovana osoba bez svijesti provjerite disanje i krvotok i po potrebi započnite mjere oživljavanja.
Onesviještenu osobu koja diše okrenite u bočni položaj.
ZMIJSKI UGRIZ
Znakovi ugriza zmije:
Na mjestu ugriza vide se dvije ranice od zmijskih zuba. Ponekad postoji samo jedna ranica. Sam ugriz ne znači da je zmija i ubrizgala otrov.
Čak u 22% dokazanih ugriza nema znakova otrovanja.
Znakovi otrovanja (ne moraju svi biti izraženi):
Vrtoglavica
Mučnina i povraćanje
Bol i oteklina na mjestu ugriza
Otok limfnih čvorova u preponi kod ugriza u nogu ili u pazuhu kod ugriza u ruku.
Šok je najopasnija posljedica ugriza.
POSTUPAK:
Ugrizena osoba treba mirovati.
Imobilizirajte nogu ili ruku na kojoj je ugrizna ranica. Time se usporava širenje otrova u organizmu.
Potreban je brz prijevoz do bolnice.
NE podvezujte ugrizeni ud.
NE zarezujte ranu.
NE isisavajte otrov.
NE stavljajte led na mjesto ugriza.
VRUĆICA
Normalna tjelesna temperatura varira kod različitih ljudi i kod iste osobe tijekom dana. Ujutro je najniža a navečer najviša. Uzima se da je gornja granica normalne tjelesne temperature izmjerene pod pazuhom 37,2°C, pod jezikom 37,5°C, a u crijevu 37,8°C.
POSTUPAK
Bolesnik s vrućicom mora mirovati. Ne smije ga se utopljivati. Pokrivač mora biti lagan a prostorija prozračena.
Bolesnik mora uzimati puno tekućine (voda, čaj, sok).
Ako temperatura prijeđe 39°C, snižavajte je oblozima. Namočite ručnike u vodu sobne temperature, iscijedite i stavite djeci na ruke i noge, a odraslima na čelo i prsa. Kod više temperature i kupke u mlakoj vodi.
Ako temperatura prijeđe 40°C, čitavo tijelo umotajte u namočenu i iscijeđenu plahtu ili trljajte mokrom spužvom ili ručnikom. Postupak ponavljajte dok temperatura ne padne ispod 39°C.
Za snižavanje temperature postoje i brojni lijekovi, za djecu i za odrasle, u tabletama, sirupu i čepićima. Djelovanje im počinje 30 – 60 min. nakon uzimanja.
SRČANI UDAR
KADA POSUMNJATI NA INFARKT?
Nažalost, nema sigurnih znakova koji bi jednoznačno ukazivali na srčani udar. Navest ćemo samo najčešće simptome koji bi trebali pobuditi sumnju i potaknuti bolesnika ili okolinu da zatraži liječničku pomoć.
Bol u prsištu. Bolesnici ju često opisuju kao “pritisak” ili “stezanje”. Može se širiti u lijevo (rijeđe desno) rame i ruku, vrat, čeljust. Neki bolesnici osjete bol u gornjem dijelu trbuha.
Blijeda i znojem orošena koža.
Mučnina i povraćanje.
Važno je znati da ne moraju svi ovi simptomi biti prisutni. Tako je moguć i infarkt bez bolova. Također, sve navedene tegobe mogu se javiti i kod drugih, često bezazlenih bolesti i stanja.
POSTUPAK
Bolesnik mora mirovati, najbolje u polusjedećem položaju. Ne dozvolite mu hodanje niti ikakvo naprezanje.
Tabletu Aspirina ili Andola od 300 mg usitnite i dajte bolesniku. Osobe koje boluju od angine pektoris trebaju uzeti i svoju uobičajenu terapiju – Nitroglicerin (Angised) ili Tinidil pod jezik.
Pozovite hitnu medicinsku pomoć ili prevezite bolesnika što prije u bolnicu.
Ako bolesnik izgubi svijest, provjerite disanje i krvotok i po potrebi započnite mjere oživljavanja.
MOŽDANI UDAR
Znakovi moždanog udara (ne moraju svi biti prisutni)
Slabost ili oduzetost lijeve ili desne polovice tijela. Može varirati od neznatne slabosti koju primjećuje samo bolesnik do potpune oduzetosti koja čini bolesnika nepokretnim. Zbog naglog nastanka često dovodi do pada bolesnika.
Otežan ili onemogućen govor. Bolesnik otežano izgovara riječi, “zapliće se” u govoru ili uopće ne može govoriti.
Spuštenost jednog usnog kuta zbog čega usta izgledaju iskrivljena.
Otežano ili onemogućeno gutanje. Hrana curi iz usta ili kroz nos.
Nejednakost veličine zjenica koja do tada nije postojala.
Jaka glavobolja, vrtoglavica, poremećaj ravnoteže.
Povraćanje.
Nekontrolirano mokrenje i stolica.
Gubitak svijesti.
Što je TIA (tranzitorna ishemijska ataka)?
To je pojava simptoma moždanog udara koji traju nekoliko minuta do nekoliko sati, a zatim spontano prolaze. Najčešće nastaje zbog prolaznog začepljenja krvne žilice u mozgu ugruškom koji se brzo razgradi. Pojavu TIA-e treba shvatiti kao znak povećanog rizika za nastanak pravog moždanog udara.
POSTUPAK
Bolesnik treba ležati s lagano uzdignutom glavom i ramenima. Ako počne povraćati, okrenite ga na bok da omogućite istjecanje povraćenog sadržaja iz usta.
Pozovite hitnu medicinsku pomoć.
Ne dajte bolesniku hranu niti piće.
Ako je bolesnik bez svijesti, okrenite ga u bočni položaj. Provjeravajte disanje, i ako zatreba, započnite mjere oživljavanja.
ZNAKOVI SMRTI
Kod onesviještene osobe, pogotovo ako je u stanju pothlađenosti, disanje i puls mogu biti toliko oslabljeni da ih ne možemo utvrditi. Zato provjerom disanja i pulsa ne možemo sa sigurnošću utvrditi smrt. Najraniji sigurni znakovi smrti su: mačje oko, mrtvačke pjege i mrtvačka ukočenost.
Mačje oko
Ako se očna jabučica mrtvaca postranično pritisne, zjenica se izdužuje i postaje ovalna.
Mrtvačke pjege
Modroljubičaste su boje. Nastaju zbog slijevanja krvi u najniže dijelove tijela. Vide se na koži one strane tijela na kojoj mrtvac leži. U početku su pomične, tj. ako mrtvaca okrenemo i pjege će se preseliti opet u najniže dijelove tijela. Mrtvačke pjege počinju se javljati 30 – 60 minuta nakon smrti.
Mrtvačka ukočenost
Mrtvo tijelo u početku je mlohavo. Dva do četiri sata nakon smrti započinje kočenje pojedinih zglobova, a 6 – 8 sati nakon smrti cijelo je tijelo ukočeno. Ukočenost traje 2 – 3 dana.
UDAR GROMA
Smrtnost od udara groma iznosi 10 do 30 posto, a 50 do 70 posto preživjelih ima značajne poremećaje, najčešće živčanog sustava.
Simptomi i znakovi
Rani
Različiti poremećaji srčanog ritma
Srčani zastoJ
Zastoj disanja uzrokovan paralizom mišića za disanje i/ili poremećajem centra za disanje
Gubitak svijesti, privremena paraliza (posebice donjih udova), konvulzije (grčevi) i/ili nemogućnost prisjećanja na događaje koji su prethodili udaru groma, koma
Opekline različita oblika, tipično poput paprati, na mjestima na kojima se znoj ili kapljice kiše naglo pretvaraju u paru ili ispod metalnih predmeta – metalna dugmad, nakit (površinske opekline, moguća je i karbonizacija tijela)
Blast ozljede prsnog koša i trbuha, prijelomi kosti, ozljede oka i uha (ruptura bubnjića u 50 posto slučajeva obostrano
Kasni
Različiti psihički i neurološki poremećaji
POSTUPAK:
Odmah pozvati hitnu medicinsku pomoć na broj 194.
Osnovno je pravilo „ne povećati broj žrtava“. Ako je oluja u tijeku, a žrtva se nalazi na mjestu visokog rizika od udara groma, spasilac mora procijeniti, vodeći računa o osobnoj sigurnosti, je li moguće žrtvu premjestiti na sigurnije mjesto.
Žrtvi udara groma može se odmah pristupiti i dodirnuti je bez opasnosti.
Procijeniti stanje svijesti, disanje i ostale znakove krvotoka te, ako je potrebno, odmah započeti s mjerama oživljavanja (misliti na moguću ozljedu kralježnice). Oživljavanje mora biti uporno i dugotrajno jer paraliza mišića za disanje može trajati dulje vrijeme. Kad ima više žrtava, prednost u zbrinjavanju imaju uvijek one koje treba oživljavati.
Onesviještenu žrtvu postaviti u bočni položaj.
Zbrinuti ostale ozljede (prijelome, rane i opekline).
Svaku žrtvu udara groma treba prevesti u bolnicu uz stalan nadzor životnih funkcija.
Kako izbjeći udar groma
Opasnost od ugara groma može se izbjeći prihvaćanjem određenih pravila ponašanja:
-
prije odlaska u prirodu treba se informirati o vremenskim uvjetima kako bi se izbjegla oluja
-
promatrati nebo – tamni oblaci, sijevanje i pojačan vjetar znak su da se približava oluja
-
ako prijeti oluja, a nalazite se na otvorenom prostoru, plivate ili se vozite u čamcu, odmah potražiti čvrsto sklonište
-
ako čujete grmljavinu, znači da ste dovoljno blizu da vas udari grom
-
u zidanom objektu ne stajati pokraj prozora, otvorenih vrata, metalnih stupova i predmeta kao što su slavine, utičnice i električni prekidači
-
ne koristiti telefon i mobitel tijekom oluje
-
ne tuširati se, prati rublje ili posuđe
-
isključiti sve električne uređaje tijekom oluje
-
korisno je pravilo 30 + 30 – ako vidite munju i nakon 30 sekundi čujete grom, odmah potražiti sklonište, i najmanje 30 minuta od posljednje munje koju vidite i zvuka groma ne izlaziti iz skloništa
-
svaki vodič struje koji se nalazi iznad ramena povećava opasnost od izravnog udara
-
nikad ne stajati u velikoj skupini ljudi nego se raspršiti, kako bi u slučaju udara grom zahvatio manje osoba
-
izbjegavati eksponirane točke, posebno osamljena stabla i rub šume
-
u šumi potražiti zakon kraj manjih stabala i grmlja
-
tijekom oluje izbjegavati nošenje metalnih predmeta
-
izbjegavati boravak u blizini strujnih vodova, stupova žičara i dalekovoda
-
velike spilje i udoline dobra su zaštita, ali ne i plitke jame mokrih stijena
-
na otvorenom prostoru izabrati najniža mjesta, škrape i doline, gdje nema vode, čučnuti i pognuti se prema naprijed stavljajući ruke oko koljena; u tom položaju smanjuje se tjelesna visina i što manjom površinom tijela dodiruje tlo
-
ako se osjeti pucketanje, a kosa počinje kostriješiti, možete postati meta sljedećeg groma, odmah napustiti to područje, a ako je to nemoguće, treba čučnuti, spustiti glavu i rukama pokriti uši kako bi se spriječile ozljede bubnjića.
